– Šta ćeš posle srednje škole?
– Idem negde preko da radim u fabrici.
Ovako bi zvučala kratka horor priča o prelasku iz života srednjoškolca u život odrasle osobe prosečnog mladog Kanjižanina.
Upravo je povećana migracija mladih bila jedna od tema na trodnevnom skupu u okviru projekta „Youth & Spa“ pod pokroviteljstvom programa Erazmus+ krajem novembra. Domaćin skupa bila je opština Heviz u Mađarskoj, a učestvovali su predstavnici omladine i predstavnici lokalne vlasti malih banjskih gradova iz Italije (Izeo), Slovenije (Lendava), Mađarske (Heviz), Rumunije (Tušnad) i Srbije (Kanjiža).
Epidemija znana kao „idem preko da radim“
Tokom tri dana intenzivnih radionica, zaključilo se da pojava mladih ljudi što odlaze „negde preko da rade u fabrici“ nije pošast koja je zadesila samo našu opštinu, ili državu. Istu muku muče svi navedeni gradovi, bez obzira na to da li se nalaze u državi koja je članica Evropske unije, ili da li se na geografskoj karti nalaze zapadnije ili malo južnije.
Učesnici su čak utvrdili i „rutu“ migracije, pa tako naprimer, u potrazi za poslom ljudi iz Srbije odlaze u Sloveniju, dok iz istih razloga u Srbiju dolaze radnici iz Rumunije. Pored ustanovljene rute, iz svih navedenih država zbog posla se odlazi u Nemačku, Austriju, Englesku…
Otišao da se nikad ne vrati
Sve počinje tako što se zbog nastavka školovanja odlazi u veće gradove u kojima se posle završetka školovanja najčešće i ostaje. Manjak prilika za zaposlenje, nedovoljno sadržaja prilagođenih mlađoj populaciji kao i slaba komunikacija i nerazumevanje između mlađih i starijih generacija sve su ono što mlade ljude navodi da napuste svoje rodno mesto. Retki su oni koji se posle završenog školovanja ipak vrate životu u malom mestu, naročito nakon što su iskusili čari života u velegradu. Oni koji su se ipak vratili, često su nezadovoljni onim što su zatekli.
Zbog turizma se trpi
Ipak, kada se prošetate ulicama Heviza stičete utisak spokojnog, ali živahnog gradića. Tom utisku živosti najviše, zapravo, doprinose turisti kojih na godišnjem nivou bude oko 23 hiljade, dok broj meštana iznosi tek nešto preko 5 hiljada. Na šetalištu ćete najčešće čuti ruski i nemački jezik, stoga se nemojte začuditi kada na izlozima butika i prodavnica ugledate obaveštenja o sniženjima ispisana ruskom ćirilicom. U samom jezgru grada sve je podređeno turistima, počev od toga da se niže hotel za hotelom, pa do mnoštva suvenirnica i restorana. Raznovrsnog sadržaja za turiste zaista ima, bilo da ste u Heviz došli na banjsko lečenje ili samo na odmor i opuštanje. U to smo se uverili kada su nam domaćini, umesto klasičnog obilaska i razgledanja znamenitosti grada, organizovali igru “lova na blago”.
Nada je u mladima
Sa druge strane, zbog okrenutosti ka turizmu kao najvećem prihodu zarade ispaštaju sami meštani. Posla, osim u turizmu i ugostiteljstvu, nema. Ovog problema svestan je i zamenik predsednika opštine Heviz, gospodin Jožef Kepli, na čiju inicijativu je i pokrenut projekat.
Jedan od ciljeva projekta bio je motivisati mlade ljude da se uključe u proces donošenja odluka na nivou opštine. Mladi često bavljenje politikom shvataju u negativnom kontekstu, pa zbog toga to i izbegavaju. „Mišljenja sam da mladi ne razumeju da bi na taj način mogli direktno da učestvuju i doprinesu razvitku svojih lokalnih zajednica. Zato je na nama starijima da omladini pružimo ruku i pozovemo ih da ravnopravno učestvuju u nečemu što nam svima može doneti dobro“, objasnio je Kepli.
Najbitniji korak je prvi korak
Prvi korak učinjen je ovim skupom. Zahvaljujući projektu „Youth & Spa”, srednjoškolci i nekoliko učenika završnih razreda osnovne škole iz opštine Heviz imali su priliku da, učestvujući u razmeni ideja sa ostalim učesnicima skupa, iskažu svoju kreativnost i entuzijazam, ali i da predstave sveže ideje u rešavanju realnih problema malih zajednica.
Svi okupljeni oko projekta pokušali su da pronađu ostvarljiva rešenja za navedene probleme i pomognu malim zajednicama da svojim mladim sugrađanima obezbede kvalitetniji život. Život koji neće morati da traže u velikim gradovima ili u inostranstvu.
Tajana Pijanović Ćurčić
fotografije: organizator